Održati razgovor i provjeriti pojedinosti

Živ razgovor drži se na kratkim replikama: „stvarno?“, „ma nemoj?“, „i ja“, „zar ne?“. U hrvatskom je za njih dovoljno nekoliko nepromjenjivih riječi. Engleski ih gradi od jednog materijala — pomoćnog glagola one rečenice na koju odgovaraš. Ponavlja ga kao jeka: u upitnom dodatku, u ponovnom pitanju, u „i ja“. Zato je prvi korak uvijek isti: pronaći taj glagol.

Odakle uzeti pomoćni glagol. Ako u rečenici ima be, have (u perfektu), can, will ili koji drugi modalni glagol, on služi kao jeka. Ako nema — u Present Simpleu i Past Simpleu — njegovu ulogu preuzima do, does ili did, kao u običnom pitanju.

Upitni dodatak (question tag). Izjava, zarez i kratko pitanje — „…, zar ne?“, „…, je li?“. Dodatak je po predznaku suprotan rečenici: iza potvrdne izjave — niječan, iza niječne — potvrdan. U dodatku su samo pomoćni glagol i zamjenica.

Posebni slučajevi. Uz I am dodatak je aren't I: I'm late, aren't I? Riječi never, hardly, nobody već su niječne (B1 #12), pa je dodatak iza njih potvrdan: You've never been to Wales, have you? Iza Let's… dodatak je shall we: Let's have a break, shall we?

Intonacija odlučuje pitaš li ili ne. Glas pada na dodatku ↘ — siguran si i očekuješ slaganje: Lovely day, isn't it? Tako se najčešće i započinje razgovor s nepoznatom osobom. Glas se penje ↗ — stvarno ne znaš i pitaš: You're from Leeds, aren't you? — „…ili se varam?“.

Kratki odgovor. Na dodatak i na svako pitanje „da ili ne“ odgovara se istom jekom: — You're from Leeds, aren't you? — Yes, I am. / No, I'm not. I'm from York. Golo Yes ili No zvuči suho.

Ponovno pitanje — „Da? Stvarno?“. Pomoćni glagol i zamjenica s istim predznakom kao kod sugovornika, i glas koji se penje. Tako se pokazuje zanimanje ili iznenađenje i traži da sugovornik priča dalje:

Da razjasniš pojedinost koju nisi čuo, umetni did you say u obično pitanje: Sorry, where did you say she works? — „Oprostite, gdje ste rekli da radi?“. Ili jednostavnije: Sorry, what did you say?, Sorry, could you say that again?

So do I i Neither do I — „i ja“ i „ni ja“. So + pomoćni glagol + subjekt — slaganje s potvrdnom izjavom. Neither + pomoćni glagol + subjekt — slaganje s niječnom. Red riječi je obrnut, kao u pitanju.

Glagol se uzima iz sugovornikove replike — isti i u istom vremenu. Iza Neither on je potvrdan: niječnica je već u neither, kao u neither … nor (B1 #6). Nor do I znači isto što i Neither do I i u britanskom engleskom čuje se vrlo često. Subjekt može biti bilo koji: — Anna likes jazz. — So does her husband.

U razgovoru je jednostavnije: Me too umjesto So do I i Me neither umjesto Neither do I. Ti se oblici ne mijenjaju, ali zvuče opuštenije; u pisanju i u službenom govoru treba puni oblik.

Ne složiti se — ista jeka, bez so i neither, s naglaskom na zamjenici: — I love winter. — Oh, I don't. — I can't stand jazz. — Really? I can. — I've never been to Paris. — I have.

Niječno pitanje izražava iznenađenje ili očekivanje slaganja: Isn't it beautiful? — „Zar nije prekrasno?“; Didn't you get my message? — „Zar nisi dobio moju poruku?“; Haven't we met before? — „Nismo li se već upoznali?“.

Odgovor — prema činjenici, a ne prema obliku pitanja. Dobio si poruku — Yes, I did. Nisi je dobio — No, I didn't. Isto se odgovara na dodatak iza niječne rečenice: — You didn't call him, did you? — No, I didn't. (nisam nazvao). Yes uvijek ide s potvrdnim glagolom, No — s niječnim.

Usporedi:

Tako se ne kaže. ✗ I'm late, amn't I? → ✓ I'm late, aren't I? Oblika amn't u standardnom engleskom nema.

Provjeri se. Koji je dodatak uz She's never been here? Kako se složiti s I can't sleep in hot weather? Dobio si pismo; što odgovoriti na Didn't you get my email?