Govoriti općenito i o konkretnom

Članovi su se pojavljivali od prvih lekcija: a i an (A1 #2), a i the (A1 #14), član uz nazive i go to school (A2 #16). Svaki put — po komadić. Ovdje se slažu u sustav koji rješava gotovo svaki slučaj.

U hrvatskom nema članova, pa se čini da služe za ukras. Nije tako: a car i the car dvije su različite poruke. Prva — „neki auto, za njega još nisi čuo“, druga — „baš taj, znaš koji“.

Tri pitanja — redom.

Kad slušatelj zna o kojem je točno riječ. Predmet je već spomenut: I bought a jacket and a scarf. The jacket is blue. Jedini je u toj situaciji: Could you close the door?, the kitchen (u ovom stanu), the station (u ovom gradu). Jedan je za sve: the sun, the sea, the government. Određuju ga riječi iza njega: the man in the grey coat, the book I'm reading, the history of Wales.

Kad a ili an. Predmet se spominje prvi put: There's a new café in our street. Jedan je od mnogih: She works in a bank. To je zanimanje ili opis: She's a nurse. It's a lovely day. What a surprise! I u značenju „na, po“: twice a week, £12 an hour.

Općenito protiv konkretnog — glavni par lekcije. U hrvatskom su „knjige“ u „knjige su skupe“ i u „knjige na mom stolu su iz knjižnice“ ista riječ. U engleskom su to dva različita slučaja. O predmetu općenito, o cijeloj vrsti, govori se bez člana — u množini ili s nebrojivom imenicom. O konkretnim predmetima — s the.

Pridjev ne čini predmet konkretnim: modern art, British history, fresh bread — i dalje općenito, bez člana. A dodatak iza riječi — s of, s in, odnosna rečenica — gotovo uvijek ga čini konkretnim: the art of the Renaissance, the bread you bought. Ali life in London, life in a big city znači život ondje općenito, pa i dalje ostaje bez člana.

Bez člana po navici.

Uvijek s the. Superlativ i redni brojevi: the best film, the first time. Riječi the same, the only. Glazbeni instrumenti: play the piano — ali sportovi bez člana: play football. Uobičajena mjesta zabave: go to the cinema, go to the theatre, listen to the radio — ali watch TV. Dijelovi dana: in the morning, in the evening — ali at night. Narod u cjelini: the British, the Romans.

another, the other, others — isti sustav. Hrvatski „drugi“, „još jedan“, „ostali“ u engleskom se dijele na nekoliko oblika. Birati ih pomažu ista tri pitanja kao kod člana: u tim je riječima član ili već sadržan ili ga nema iz istih razloga.

another je an + other, zato se piše zajedno i, kao a, znači „jedan od mnogih, bilo koji“. Uz množinu ne stoji; iznimka je s brojem: another two days — „još dva dana“. the other radi kao the: slušatelj zna o kojem je riječ jer je ostao samo on (ili samo oni). other bez člana ispred množine — kao općeniti pojam bez člana: „drugi općenito“, koji točno — nije važno. others i the others znače isto, ali stoje umjesto imenice: nastavak -s dobiva samo riječ koja stoji sama. Zato other people ili samo others, ali ne others people. A the another ne postoji: član je u another već sadržan. each other — „jedan drugoga“ (A2 #24) — zasebna je sveza.

Usporedi:

Kako prevoditi. Hrvatske riječi često same upućuju na član. „Taj“, „onaj“, „baš taj“, „onaj o kojem smo govorili“ — to je the. „Jedan“, „neki“, „nekakav“, „jedan od“ — to je a. Ako se po smislu ne može umetnuti ni jedno ni drugo, a riječ je o predmetima općenito — člana nema. I zapamti: my, your, this, that, Tom's zauzimaju mjesto člana, pa s njim ne stoje — my car, a ne the my car.

Tako se ne kaže. ✗ What nice surprise! → ✓ What a nice surprise! Iza What s brojivom imenicom u jednini treba a.

Provjeri se. Kako reći „Volim pse“ i „Psi u našoj ulici laju cijelu noć“? Treba li član u ___ British history? Kako reći „Imam dva auta: jedan je plav, a drugi crven“?